Back to black

Potrebno mi je pisanje i odlucila sam da se vratim ali obrisala sam one stare postove.
Naime moj zivot se zaista promjenio dobio je jednu poptuno novu dimenziju za koju nisam znala da postoji. Koliko je samo boljelo, gusila me ista sredina i te ulice u kojima smo zajedno hodali. Sa sazanjem da on tim istim ulicima prolazi sa kcerkom i zenom. Gusilo me i ime koje je dao toj preslatkoj djevojcici, ma sve…
Nakon povratka od rodice kod koje sam provela skoro dva mjeseca, sabrala sam se itekako. Morala sam se angazovati diplomirala sam i onda se to jedno pitanje nadvilo:"Sta dalje."
Konkurisala sam za mnoge poslove pa i cak za ono sto nije moja sturka, ali gdje bih mogla radati. Odbijenica za odbijenicom me vukla u depresiju, a taman sam malo dosla sebi nakon njega.
Medjutim nije sve tako crno roditelji su mi bili velika podrska bez njih ne bih nista uspjela i hvala im na tome mnogo.
Sad se nalazaim u stranoj drzavi gdje sam zaista stranac i bit cu to znam ali imam stalno zaposlenje. Jako mi je tesko fali mi mnogo toga pa me i to nekako vuce ka dnu ali eto drzim se.
Ovdje je sve tako drugacije kao i ljudi, fali mi taj bosanki humor, kahve taj neki odnos koji je poznat samo balkancima. Ovdje je nekako sve hladno i postoji jedna velika distanca sto se mngo toga tice.
Ziva sam i zdrava, imam posao, borim se i pomazem najmilijima koliko mogu. Drago mi je sto sam taj period pauzirala sa mnogo cim i evo ovdje se vratila.

5 komentara

Komentariši